Požeško-slavonska županija

S površinom od 1.815 četvornih kilometara i nešto više od 85.800 stanovnika, Požeško–slavonska županija ubraja se u red manjih županija u Republici Hrvatskoj. Riječ je o županiji koja razbija uobičajenu predodžbu o ravnoj Slavoniji, budući da se ovdje na relativno malom prostoru, uz ravnice s plodnim njivama, nalaze i planine i gore čija podnožja, pak, krase nadaleko poznati vinogradi, dok su viši dijelovi uglavnom pod šumom. Požeško-slavonska županija sastoji se od dvije prostorno odvojene cjeline - Požeške kotline te Pakračko-lipičkog kraja.

POVRŠINA: 1.815,24 km2

STANOVNIŠTVO: 85.831 (popis 2001.god)

PROSJEČNA NASELJENOST: 47 st/km2

ADMINISTRATIVNO UREĐENJE:

5 gradova (Požega, Pleternica, Pakrac, Lipik, Kutjevo)

5 općina (Brestovac,Čaglin, Jakšić, Kaptol, Velika)

RESURSI: 

Poljoprivredne površine : 89.489 ha (obradive površine - 49,29 % površine)

Šume: 82.153 ha (45,26% površine županije)

Kamenolomi : 

- Velika: 44 ha 

- Vetovo 27 ha

- Šumetlice 12 ha

Kvarcni pijesak:

Čaglin 146 ha

Brestovac 3,3 ha

Slivna područja: 

1. Orljava-Londža = 1.249 km2

2. Ilova-Pakra = 566 km2

POSLOVNE ZONE U POŽEŠKO-SLAVONSKOJ ŽUPANIJI:

Požega: Poduzetnička zona u Industrijskoj ulici

Pleternica: Poduzetnička zona Pleternica

Pakrac: Zona male privrede Pakrac

Kutjevo: Gospodarska zona Kamenjača

STRATEGIJE / PLANOVI

Regionalni operativni program Požeško-slavonske županije 2005.-2012. (ROP)

Master plan turizma Požeško-slavonske županije i Brodsko-posavske županije

Strategija razvoja gospodarstva  Požeško-slavonske županije za razdoblje 2007.-2011. godina

Požeško–slavonska županija ima dugu povijest. Čovjek ovdje obitava od najstarijih vremena, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi. U rimsko doba Požeška kotlina je imala naziv „Valis aurea“ – Zlatna dolina. Od srednjeg vijeka možemo pouzdano pratiti pisanu povijest naše županije, koja se po prvi put spominje 1210. godine.

Požega se spominje 1227. godine kao utvrda i sjedište županije i bila je jedan od najvažnijih gradova srednjevjekovne Slavonije. Uz Požegu, važna mjesta u to vrijeme bili su: Kaptol, Kutjevo, Pleternica, Velika i Pakrac, u kojem je jedno vrijeme bila kovaonica novca (banovac).

U vrijeme 150-godišnje osmanlijske vladavine Požega je sjedište sandžaka koji je obuhvaćao veliki dio Slavonije, dok je Pakrac kraće vrijeme također bio sjedište sandžaka. Nakon izgona Turaka, sredinom XVIII. stoljeća dolazi do obnove Požeške županije, koja obuhvaća znatno veći prostor od srednjovjekovne županije, a Požega dobiva status slobodnog i kraljevskog grada. Kao važno kulturno, prosvjetno, gospodarsko i vjersko središte, Požega u XIX. stojeću nosi laskavu titulu „Slavonska Atena“.

Idući od zapada prema istoku, ukratko ćemo obići najznačajnija mjesta naše županije. Lipik je poznat po termalnom lječilištu i ergeli lipicanaca. Pakrac je bio poznat još u srednjem vijeku kao značajna utvrda i imao je kovnicu novca (banovac). Područje Pakraca i Lipika te zapadni dio brestovačke općine teško su stradali u vrijeme Domovinskog rata.

Požega je grad duge urbane, upravne, kulturne, prosvjetne, vjerske i gospodarske tradicije. Danas je sjedište Požeške biskupije, Požeško – slavonske županije, Veleučilišta u Požegi te niza kulturnih i prosvjetnih ustanova. Pleternica je poznato svetište Gospi od suza, te važno prometno križište. Kutjevo je jedno od najjačih vinskih središta u Hrvatskoj, u kojem tradicija vinogradarstva i podrumarstva datira još od 1232. godine.

Kaptol u svom središtu ima jednu od najsačuvanijih srednjovjekovnih utvrda. Velika je, osim po termalnom izvoru, poznata kao izletište i polazište u Park prirode Papuk, koji je nedavno zbog svoje geološke raznolikosti dobio status europskog geoparka. Na čaglinskom području, u srcu Dilj gore, nalazi se poznato, u novije vrijeme sve posjećenije Sovsko jezero, jedini ostatak nekadašnjega Panonskoga mora (Paratetis more) kod nas.

Požeška kotlina okružena je Psunjem, Papukom, Krndijom, Diljem i Požeškom gorom. Posebno je zanimljiv sjeverni planinski masiv Papuk, koji svojim grebenima i vrhovima od istočne Tromeđe (713 m) iznad Kutjeva preko glavnog vrha Papuka (953 m) sve do zapadnog Petrovog vrha (615 m) kraj Daruvara štiti kotlinu od sjevernih vjetrova, te čini na južnim padinama klimu blažom nego u samoj Požeškoj kotlini.

Slavonsko gorje nastalo je tektonskim poremećajima, nabiranjem tla i formiranjem gorskih sklopova sastavljenih od granita, gnajsa, kristaličnih škriljevaca i eruptivnog kamenja. Podno tih masiva došlo je do pojave termalnih voda. Posebno su zanimljiva izvorišta tople vode u predjelu Velike. Kasnije erozije tla oborinskim i tekućim vodama formirale su u tom masivu brojne usjeke i vododerine, što je pridonijelo bogatstvu reljefa kao i raznolikosti samog terena. Reljefno gledano brdoviti predio Slavonije unatoč svojoj kompaktnosti omogućio je izgradnju dobrih komunikacija sjeverne Podravske nizine s Požeškom dolinom kao i južnom Panonijom.

Glavne su rijeke Orljava, Londža, Pakra i Bijela, koje pripadaju savskom porječju.

Klima je umjereno topla vlažna s toplim ljetom (Cfb po Köppenu). Zime su umjereno hladne. Većina padalina pada u kasno proljeće i jesen, a najmanje zimi, u rano proljeće i ljeto. Ljeti se događaju i grmljavinski pljuskovi, ponekad s tučom. Nema izrazito vlažnih razdoblja. Gorski predjeli imaju više padalina i niže temperature.